trebam li nuditi digitalni proizvodni pasoš na više jezika

Najmanje jedan jezik koji razumije korisnik

ESPR propisuje da informacije u digitalnom putovnici proizvoda moraju biti razumljive korisniku kojem su namijenjene, a delegirani zakon za svaku skupinu proizvoda određuje koji se jezik ili jezici konkretno zahtijevaju. Nema nigdje fiksne liste "obaveznih jezika" u samoj ESPR — nema članka koji kaže "hrvatski, engleski i německi obavezni". Ono što je sigurno je sljedeće: putovnica mora biti korisna krajnjem korisniku, a informacije koje nitko ne može pročitati tome ne zadovoljavaju. Za proizvod koji dolazi na tržište u Republici Hrvatskoj, logično je da je jezik krajnjeg korisnika relevantan — ali čvrsto pravilo o tome mora doći iz delegiranog zakona za dotičnu skupinu proizvoda, a ne iz ESPR u općem smislu.

Što je regulirano generički i što se razlikuje po skupini proizvoda

Članak 10. Uredbe (EU) 2024/1781 (ESPR) opisuje općite zahtjeve za digitalni putovnicu proizvoda: putovnica mora biti dostupna, pouzdana i razumljiva. Članak 11. govori o tehnološkom dizajnu i funkcionalnosti, poput veze s nositeljem podataka i načina na koji se putovnica može pregledati. Ni jedan od ta dva članka ne navodi specifičan zahtjev u pogledu jezika. Taj zahtjev, ako postoji, utvrđuje se po skupini proizvoda putem delegiranih zakona koji proizlaze iz članaka 5. do 7. ESPR. To znači da zahtjev u pogledu jezika za primjerice tekstil može biti drugačiji nego za namještaj ili elektroniku — ne zato što je zakon nekonzistentan, već zato što svaka grupa proizvoda dobiva svoj delegirani zakon s vlastitim odredbama. Što delegirane akte predstavlja i zašto određuje konkretnu primjenu, važno je razumjeti prije nego što očekuješ da sama ESPR sadrži jezičnu tablicu.

Ova tema dakle ne govori o "mora li putovnica biti višejezična" kao generičko, uvijek primjenjivo pravilo, već o pitanju na koje se daje odgovor za svaku skupinu proizvoda posebno. Za proizvođača koji prodaje proizvode u više država članica, moguće je da delegirani zakon postavlja zahtjev koji se razlikuje od onoga što vrijedi za drugu skupinu proizvoda, ili da ostaje prostor za jezik zemlje prve prodaje. Ono što nije sigurno na temelju samo ESPR je izjava je li jedan jezik (na primjer engleski) uvijek dovoljan, ili je naprotiv potreban jezik svih zemalja u kojima se proizvod prodaje.

Nema fiksnog datuma, ali postoji fiksni mehanizam

Nema opće datume na koji wstupuje jezična obveza za sve grupe proizvoda, jer se ta obveza utvrđuje po skupini proizvoda u delegiranom zakonu za tu skupinu. Dok se delegirani zakon za određenu skupinu proizvoda ne donese i ne stupi na snagu, za tu skupinu ne vrijedi nikakav konkretan zahtjev u pogledu jezika prema ESPR-regulativi. Ono što je već sigurno je načelo iz članka 10.: informacije moraju biti razumljive korisniku. To načelo vrijedi neovisno o tome o kojoj skupini proizvoda je riječ, iako prijevod tog načela u konkretan zahtjev u pogledu jezika dosada nije svugdje napravljen. Više o općem planiranju obveza po skupini proizvoda nalazi se u odgovoru kada putovnica postaje obavezna za proizvode.

Što to znači za pristup

Prvi korak je provjeriti je li za vlastitu skupinu proizvoda već utvrđena delegirana odluka, i ako jest, što ona konkretno kaže o jeziku. To je upravo mjesto gdje se nalazi konkretni zahtjev, a ne sam tekst ESPR-a. Drugi korak je, u međuvremenu, krenuti od načela da informacija mora biti razumljiva korisniku na tržištu gdje se proizvod prodaje — praktično to često znači da je jezik te zemlje relevantan, čak i bez da već postoji izričiti zakonski obveza. Treći korak je uzeti u obzir strukturu samoga pasporta: budući da se pasport sastoji od podataka proizvođača ili uvoznika, praktično je već pri podnošenju podataka razmisliti o tome koja se polja ispunjavaju na kojem jeziku, tako da eventualni jezični zahtjev kasnije ne znači da sve mora biti ponovno učinjeno. To se nadovezuje na pitanje koji se podaci točno nalaze u pasportu — naime, jezik je relevantan po polju podataka, a ne za pasport kao cijelu jedinicu odjednom.

Tko sada sumnja je li vlastiti proizvod uopće obuhvaćen ESPR-om, dobro bi učinio da prvo odgovori na to pitanje prije nego što se pojavi pitanje jezika; to je obrađeno u pitanju je li digitalno pasporte za proizvode primjenjivo.

Gdje se to nalazi: članak 10 i delegirane odluke po skupini proizvoda

Ovo objašnjenje proizlazi iz članka 10 ESPR-a (Uredba (EU) 2024/1781), koji postavlja opće zahtjeve za pristupačnost i razumljivost digitalnog pasporta proizvoda, u kombinaciji s člankom 11 o tehnničkom dizajnu i njegovom funkcioniranju. Konkretna primjena — koji su jezici točno potrebni — ne proizlazi iz samih tih članaka, već iz delegiranih odluka koje se uspostavljaju na osnovi članaka 5. do 7. ESPR-a po skupini proizvoda.

Tko sada želi krenuti, best je da prvo provjeri u koju skupinu proizvoda spada vlastiti proizvod i je li za nju već objavljena delegirana odluka; dok to nije slučaj, pametno je pri podnošenju podataka o proizvodima već računati s jezikom tržišta na kojem se proizvod prodaje.

Na čemu se temelji

Sama Uredba nalazi se na EUR-Lex-u. Upućujemo po tvrdnji; ne trebate nam vjerovati.

Što konkretno trebate učiniti

Što se od vas očekuje

ESPR upravlja člankom 10 onim što sadržajno mora biti u digitalnom pasportu proizvoda, ali o jeziku u kojem se to radi tekst same uredbe je oprezan. Nema opće odredbe u članku 10 ili članku 11 koja kaže "pasport mora biti dostupan na svim jezicima EU-a". Ono što postoji, jest da se precizni zahtjevi o informacijama po skupini proizvoda popunjavaju kroz delegirane odluke, na osnovi opće odredbe iz članaka 5. do 7. ESPR-a. To znači da jezični zahtjev nije uniforman u osnovnoj uredbi, već se može utvrditi od strane grupe proizvoda do grupe proizvoda.

Jezični izbor slijedi skupinu proizvoda, a ne fiksni EU-shemu

Za poduzeće od 10 do 100 zaposlenih koje prodaje proizvode u nekoliko kategorija — primjerice kućanskih aparata i građevinskog materijala — to znači da jezični zahtjev nije istraživanje jednom i tada isto svugdje. Delegirana odluka koja se primjenjuje na tekstil može sadržavati drugačiju jezičnu odredbu od one koja se primjenjuje na namještaj ili baterije. Praktično to znači da se jezično pitanje mora ponovo provjeriti konzultacijom pravila koja se primjenjuju na određenu skupinu proizvoda, umjesto da se čini jedan fiksni popis jezika za cijeli asortiman.

Dostupnost informacija na tržištu gdje se proizvod prodaje

Članak 11 ESPR-a odnosi se na tehnički dizajn i rad pasosa te naglašava da informacije moraju biti dostupne na pouzdan i pristupačan način za strane koje na to imaju pravo. Pristupačnost ima i jezičnu komponentu: informacije koje su dostupne samo na jeziku koji krajnji korisnik u državi članici prodaje ne razumije, u praktičnom smislu su manje dostupne, čak i ako su podaci tehnički dostupni svima. Za proizvođača koji prodaje u više država članica, to znači da se vodi računa o tržištu na kojem proizvod završi, čak i kada delegirani propis sam ne propisuje točan popis jezika.

Razlika između informacija za potrošače i tehničkih podataka za poduzeća

Nisu svi podaci u pasosu namijenjeni istom čitatelju. Upute za popravak ili upute za korištenje prije svega su namijenjene potrošaču ili krajnjem korisniku, dok podatke o sastavu materijala ili sukladnosti češće konzultiraju nadzor tržišta, reciklatori ili druga poduzeća. Ta razlika utječe na pitanje koji je jezik gdje logičan: tko čita koji dio, suodređuje je li prijevod smislen. To se uklanja s pitanjem tko smije vidjeti koje podatke iz pasosa, jer su ciljna skupina podatkovnog polja i izbor jezika za njega međusobno povezani.

Dosljednost između pasosa i ostalih informacija o proizvodu

U mjeri u kojoj delegirani propis doista propisuje jezičan zahtjev, praktično je relevantno da se jezik u pasosu uklanja s jezikom ostalih obveznih informacija o proizvodu, kao što su upute za korištenje ili sigurnosni list podataka koji se već dostavlja na nacionalnom jeziku tržišta plasmana. Poduzeće koje sastavlja pasose za više skupina proizvoda, čini dobro činjenicom što tu dosljednost čuva po skupini proizvoda, umjesto da pretpostavi kako jedan prevoditeljski proces za cijeli portfelj odgovara.

Gdje krivi u praksi

Proizvođač koji prvi put sastavlja pasos, često preuzima jezik matične kancelarije ili prvoga tržišta za koje je proizvod razvijen, bez provjere jesu li delegirani propisi za tu skupinu proizvoda zahtijevali nešto drugačije.

Uvoznik koji proizvode через distributere stavlja na tržište u različitim državama članicama, ponekad pretpostavlja kako je dobavljač već podigao brigu za ispravan jezičan inačicu, dok je odgovornost za pasos formalno na strani koja ga stavlja na tržište EU-a.

Kod linije proizvoda koja se prodaje i potrošačima i stručnjacima, ponekad se zaboravi kako dijelovi usmjereni potrošačima — kao što su informacije o popravku — imaju drukčiju jezičnu osjetljivost od tehničkih specifikacija koje prije svega konzultiraju stručnjaci.

Poduzeće koje je dalo da se pasos sastavlja vanjskoj strani, ponekad ne provjerava je li prijevod u skladu s izvornim tekstom kada se kasnije provede ispravka, što rezultira time da jezične inačice počnu divergirati — rizik koji je usko povezan s pitanjem kako se ispravka u već objavljenom pasosu ispravlja.

Za skupinu proizvoda za koju delegirani propis još nije konačan, ponekad se preuranjeno "ugradi" izbor jezika u sustav, što kasnije zahtijeva ponovno obavljanje radova čim se konačni tekst razlikuje od pretpostavke.

Što možete zabilježiti

Po skupini proizvoda, mjesto pronalaska primjenjivog delegiranog propisa i jezična odredba u njemu sadržana, uključujući datum konzultiranja.
Pregled država članica u kojima se proizvod prodaje, spojen s jezikom u kojem se odgovarajući podaci pasosa stavljaju na raspolaganje.
Interno razlikovanje između podatkovnih polja koja su prije svega namijenjena potrošaču i polja koja prije svega konzultiraju poduzeća ili nadzor, kao osnova za izbor jezika po polju.
Proces prijevoda s provjerom dosljednosti između izvornog teksta i prijevoda, uključujući utvrđeni postupak za trenutak kada se ispravka u jednoj verziji jezika provede.
Uputa na izvor koji je korišten za određivanje koje podatke treba da sadrži pasport, tako da prevedena i originalna verzija sadržajno budu usklađene.
Fiksni dogovor o tome tko je u organizaciji odgovoran za ažuriranje svake verzije jezika, u skladu s općim dogovorima o kako trenutni moraju biti podaci u putovnici.

Ovo nije pravna savjet. Ova stranica daje opće podatke o regulativi o kojoj radi ova platforma. Ne znamo vašu situaciju. Ako ste u nedoumici o vlastitom slučaju, obratite se pravniku ili nadležnom inspektoru.

Napisano s AI na temelju izvora gore navedenih, provjeravano od strane čovjeka 5. rujna 2026. Postoji li što pogrešno? Javite nam — ispravke imaju prioritet.