Što ESPR mijenja za mala i srednje velika poduzeća?

Što konkretno trebate učiniti

Što se od vas očekuje

ESPR (Uredba (EU) 2024/1781) je okvirna uredba: postavlja pravila igre, ali ih detaljno razrađuje tek po skupini proizvoda putem zasebnih delegiranih akata. Za poduzeće s 10 do 100 zaposlenika to znači da sama uredba još ne zahtijeva izravnu akciju, ali određuje što će kasnije, skupina proizvoda za skupinom proizvoda, biti na redu. Članak 1. ESPR-a opisuje predmet i opseg: uredba se načelno primjenjuje na fizičke proizvode koji se stavljaju na tržište EU-a, s nekoliko iznimki kao što su hrana, lijekovi i živi organizmi. Praktične obaveze koje proizlaze iz ovog okvira dolaze poduzećima u fazama.

Provjera postoji li i kada će skupina proizvoda biti na redu

Budući da ESPR sama ne postavlja proizvodno specifične zahtjeve, prvi praktični korak za MSP-proizvođača ili -uvoznika je utvrditi postoji li mogućnost da će vlastiti proizvod uskoro podlijetati delegiranom aktu i ako da, kada. To zahtijeva praćenje radnog programa Komisije po skupini proizvoda, nešto za što mnoga manja poduzeća nemaju strukturiranog vremena. Tko to želi provjeriti za vlastiti sortiment, može pronaći pregled na koje skupine proizvoda malih i srednje velikih poduzeća spadaju pod ESPR i može provjeriti status vlastite skupine proizvoda putem redoslijeda kojim skupinu proizvoda dolaze na red.

Razumijevanje da se zahtjevi razlikuju po skupini proizvoda

ESPR daje Komisiji ovlast da putem delegiranih akata postavi zahtjeve u vezi održivosti, popravljivosti, reciklabilnosti i pružanja informacija — ali uvijek prilagođene jednoj skupini proizvoda. To znači da se proizvođač na primjer namještaja i proizvođač elektronike suočavaju s različitim konkretnim zahtjevima, iako spadaju pod istu okvirnu uredbu. Za poduzeće koje zastupa proizvode u više kategorija, dakle nije riječ o "poštivanju ESPR-a" kao o jednoj akciji, već o tome da se po skupini proizvoda provjeri što će konkretno vrijediti. Dodatno objašnjenje o tome kako funkcioniraju delegirani akti nalazi se na što je delegirani akt i zašto određuje što poduzeće mora činiti.

Uzimanje u obzir digitalnog productnog putovnice kao ponavljajućeg elementa

Jedan od instrumenata koje omogućuje ESPR je digitalna putovnica proizvoda: strukturirani dokument s informacijama o proizvodu, dostupan putem nositelja podataka poput QR-koda. Nije sigurno da će svaki delegirani akt nužno obvezati na putovnicu, ali putovnica je ipak instrument koji Komisija ima u vidu za više skupina proizvoda. Za MSP je praktično da ne čeka dok vlastita skupina proizvoda ne postane konkretna, već da već razumije što putovnica znači i koji podaci u nju spadaju. Uvodna objašnjenja o tome nalaze se na što je točno digitalna putovnica proizvoda, a pregled očekivanih kategorija podataka na koji se podaci nalaze u produktnom pasaportu proizvoda.

Procjena znači li "malo" iznimku

Ponavljajuće pitanje manjих proizvođača je postoji li veličina poduzeća razlog da budu van obveza. ESPR primarno rasuđuje na temelju skupina proizvoda, a ne veličine poduzeća, iako delegirani akti mogu uzeti u obzir manje sudionika na tržištu. Upravo to razlikovanje — skupina proizvoda u odnosu na veličinu poduzeća — je gdje nastaje puno nejasnoće. Detaljnija rasprava tog pitanja nalazi se na vrijedi li putovnica proizvoda i za mala poduzeća.

Gdje krivi u praksi

Pierwszy ponavljajući obrazac je što poduzeća brkaju ESPR-a s konkretnom obvezom koja već vrijedi, i potom odgađaju akciju jer "još ništa nije objavljeno za našu skupinu proizvoda" — dok vrijeme pripreme za prikupljanje podataka često biva duže nego što se misli.

Druga situacija je podcjenjivanje kategorizacije proizvodnih skupina: asortiman koji na prvi pogled čini jednu kategoriju, pri detaljnijem razmatranju ponekad pada u više proizvodnih skupina, od kojih svaka ima svoj vlastiti vremenski raspored. Tko to ne utvrdi unaprijed, otkrit će to tek u trenutku kada je prva delegirana uredba već na snazi.

Treći obrazac jest da poduzeća pretpostavljaju da će uvoznik ili dobavljač dostaviti podatke, bez da je to dogovoreno — što za posljedicu ima da nitko zapravo nije prikupio informacije kada su one potrebne.

Četvrta situacija nastaje kod sastavljenih proizvoda: komponent pada pod drugu uredbu nego završni proizvod, kao što je vidljivo kod kombinacije baterije i uređaja. Tko taj razliku ne poznaje, rizikuje da dvije obveze tretira kao jednu.

Peta povratna točka jest neuznavanje da kategorizacija proizvodnih skupina nije uvijek očigledna: poduzeća pretpostavljaju da njihov proizvod logički pada u određenu kategoriju, bez da to provjere prema službenoj kategorizaciji.

Što možete zabilježiti

• Pregled vlastitog asortimana proizvoda povezan s pretpostavljenom proizvodnom skupinom, uključujući pitanje jesu li proizvodi mogli padati u više grupa istovremeno — v. za orijentaciju kada proizvod pada u više proizvodnih skupina istovremeno.
• Dosje po proizvodnoj skupini s statusom povezane delegirane uredbe: još nije objavljena, u konzultaciji, ili je donesena.
• Popis dobavljača i komponenti po proizvodu, s napomenom koju stranu koja podatke može dostaviti.
• Provjera vlastite kategorizacije proizvoda, npr. na osnovu pitanja na pod koju skupinu proizvoda spada proizvod.
• Vremenski slijed s očekivanim datumom stupanja na snagu za svaku relevantnu proizvodnu skupinu, tako da prikupljanje podataka ne počne tek kada obveza stupi na snagu — vidi također kada proizvodni pasport postaje obvezan za proizvode.
• Kratka napomena o proizvodima koji mogu padati izvan opsega članka 1, i na osnovu kojeg razmatranja je ta procjena napravljena.