Mogu li digitalni proizvođački putovnici povezati sa svojim ERP ili sustavom zaliha?

Povezivanje je moguće, samo ako se podaci strukturirano dostave

Povezivanje digitalnog produktnog putovnice sa ERP- ili sustavom zaliha je u osnovi moguće, jer ESPR propisuje da se digitalna produktna putovnica izgradi tehnički tako da se razmjena podataka odvija na međuoperabilan i strojno čitljiv način (članak 11 ESPR-a, Uredba (EU) 2024/1781). To znači da podaci koji se već nalaze u ERP- ili sustavu zaliha — sastav materijala, porijeklo, dijelovi, brojevi šarže ili serijski brojevi — u načelu mogu biti izvor iz kojeg se putovnica gradi. Povezivanje tada nije u izravnoj, uživo vezi između dva sustava, već u činjenici da se isti podaci koji se interno već čuvaju dostavljaju u odgovarajućem formatu za putovnicu.

Za koje podatke ovo funkcionira, a za koje ne

Radi se o podacima koji već negdje postoje i koji su relevantni za putovnicu specifičnog proizvoda: tehničke specifikacije, informacije o materijalima, podaci o popravci i održavanju ili informacije o porijeklu. Za tu vrstu podataka logična je strukturirana dostava iz postojećeg sustava. Ne radi se o općenitoj, trajnoj povezanosti sustava koju propisuje ESPR — uredba ne obvezuje proizvođača ili uvoznika na specifičnu tehnologiju, API ili softverski paket. Članak 11 bavi se tehnički ustrojstvom same putovnice: kako su nosač podataka, registar i pristup podacima organizirani. Ne propisuje kako tvrtka uređuje ili izvozi vlastiti ERP-sustav. Također je važno: koje točno podatke putovnica mora sadržavati razlikuje se po skupini proizvoda i razrađuje se posebnim delegiranim aktom po skupini proizvoda. Ono što je za jedan proizvod relevantno ERP polje (na primjer postotni udio materijala), može biti nerelevantno za drugu skupinu proizvoda.

Tehnički zahtjevi već vrijede, ispunjavanje po skupinama proizvoda još nije svugdje

Sam ESPR, s općim zahtjevima za digitalnu produktnu putovnicu (članak 10) i njezino tehnisko ustrojstvo (članak 11), donesen je i čini okvir u kojem će svaka produktna putovnica funkcionirati. Kada će konkretan proizvod doista trebati putovnicu i koji će točno podaci biti sadržani u njoj, uređuje se zasebno po skupini proizvoda. Za mnoge skupine proizvoda ta razrada nije još objavljena ili nije još na snazi. Dok se za skupinu proizvoda ne utvrdi koji su podaci obvezatni, nema dakle još konkretne obveze uspostavljanja povezanosti ili toka podataka iz ERP-sustava — ipak je korisno unaprijed znati odakle bi podaci interno dolazili, kako se početkom obaveze ne bi trebalo počinjati od nule.

Kako se to u praksi provodi

Prvi korak je provjeriti koji su podaci u vašem ERP- ili sustavu zalihe već dostupni i odnose se na ono što paspoort tipično sadrži: identifikacija proizvoda, sastav materijala, porijeklo, sastavni dijelovi, informacije o jamstvu ili popravku. Nakon toga je korisno razmotriti kako izvoziti te podatke iz sustava — kao datoteka, kao izvješće ili kroz strukturiranu vezu — u obliku koji je čitljiv i prenosiv, u skladu s otvorenim i interoperabilnim pristupom koji članak 11 propisuje za paspoort. Zatim je važno povezati podatke s jedinstvenom identifikacijom proizvoda koju paspoort zahtijeva prema članku 10, tako da se svaki paspoort može dokazati da pripada ispravljenom proizvodu. Budući da paspoort mora ostati ažuran tijekom cijelog životnog vijeka proizvoda, praktično je razmisliti i o ponavljajućem procesu: kako se promjena u ERP-sustavu (na primjer prilagođeni dio ili novi dobavljač) u određenom trenutku provede u paspoort. To ne mora biti nužno u stvarnom vremenu — periodička isporuka, na primjer pri prilagodbama ili novoj proizvodnji, u većini slučajeva savršeno je dovoljna. Platforma koja sastavlja pasporte iz dostavljenih podataka, kao što je prodpas.eu, obično prima te podatke upravo na taj način: kao strukturirana isporuka iz postojeće administracije proizvođača ili uvoznika, ne kao trajna izravna veza između dva sustava.

Gdje se to nalazi: članak 10 i 11 ESPR-a

Obaveza interoperabilnosti i čitljivosti strojevima digitalnog produktnog pasporta nalazi se u članku 11 ESPR-a (Uredba (EU) 2024/1781), koji regulira tehnički pristup i rad pasporta. Članak 10 iste uredbe opisuje opće zahtjeve kojima paspoort mora udovoljavati, uključujući povezivanje s jedinstvenom identifikacijom proizvoda. Zajedno, ti članci čine osnovu zašto izvorni podaci iz postojećeg sustava, ako su strukturirano dostavljeni, mogu biti prikladna ulazna vrijednost za paspoort — bez da uredba propisuje koju tehniku ili koji sustav tvrtka interno koristi.

Tko sada želi provesti prethodne mjere, najbolje je započeti s pregledom koji su podaci o proizvodu u vlastitom ERP- ili sustavu zalihe dostupni i u kojem formatu se mogu izvoziti. Čim je za vlastitu skupinu proizvoda jasno koji podaci paspoort mora sadržavati, isporuka iz postojeće administracije obično je praktična početna točka.